Kako dalje u borbi protiv gojaznosti i dijabetesa?
Navikli smo da nam se na dnevnom nivou serviraju svakojake informacije. Šturo, kratko, nepotpuno.
Još smo više navikli da na one zanimljive, smešne, letimično i bacimo pogled, dok na one druge – masovno okrećemo glavu ili žmurimo.
Kao neko ko je po struci master molekularni biolog, koji je dugo godina bio u svetu novinarstva, mogu da kažem da su posebno zdravstvene teme na klimavim nogama.
Biti svedok da se toliko toga piše, a da nije provereno, može da predstavlja zaista ogroman problem.
Kao što kaže ona stara – Sprečiti, a ne lečiti. Tako je i moja želja, da uz spajanje dve ljubavi pokušam da ispričam priču, pružim tačne informacije i da pomognem drugima.
Tu sam prvenstveno da pomenem zdravstvene boljke, a jedna od njih je upravo i maraton koji vode mnogi koji pate od dijabetesa ili su gojazni.
Koja je veza između gojaznosti i dijabetesa?
Možda ste se zapitali da li samo gojazne osobe mogu da imaju dijabetes, ili da li će neko automatski da bude predisponiran ako “nabaci” nekoliko kilograma viška?
Pre samog odgovora, da se za početak upoznamo sa samim problemom. Kada je javno zdravlje u pitanju, nećemo preterati ako kažemo da gojaznost i dijabetes tipa 2 predstavljaju dva najveća izazova.
Poslednih decenija broj obolelih se drastično povećava, ostavljajući posledice kako na pojedince, tako i na globalno zdravlje.
Ukoliko posmatramo statistički, primetno je da je broj osoba koje boluju od dijabetesa povećan, kao i da je prekomerna gojaznost jedan od glavnih faktora.
Dakle, sama povezanost nije slučajna. Srž problema je da gojaznost povećava rizik od razvoja insulinske rezistencije, što indirektno može da dovede do dijabetesa tipa 2.
Šta je insulinska rezistencija?
Kako bismo mogli da nastavimo dalje, potrebno je da objasnimo pojam koji se toliko često koristi, ali nikako da bude objašnjen nenaučnim jezikom.
Najjednostavnije rečeno insulinska rezistencija predstavlja stanje kada masne ćelije u našem telu (koje se zovu adipociti) premaše svoju “granicu u kapacitetu”.
Ovo dovodi do zapaljinskih procesa u telu koji ometaju rad insulina – hormona koji utiče na homeostazu, tj. reguliše nivo šećera u krvi. Možemo videti da je insulinska rezistencija upravo koren velikog broja metaboličkih poremećaja.
To sve u praksi znači sledeće – telo više ne prepoznaje insulin kako treba, pa šećer ostaje u krvi i vremenom dovodi do raznih problema u telu i do oštećenja krvnih sudova, bubrega i očiju.
Dijabetes – tiha i podmukla bolest
Sve ove stvari dešavaju se, nažalost, polako i tiho – sve dok ne dobijemo dijagnozu.
Dijabetes se razvija postepeno, simptomi su suptilni i blagi i neretko ne primetimo da nešto sa našim zdravljem nije u redu, dok već ne dođe do ozbiljnijih problema.
Umor pripisujemo stresu, žeđ dehidrataciji jer smo stalno u nekoj žurbi, zamućen vid da su nam potrebne naočare, ali… jedno veliko ALI se krije iza svega toga. Ponekad tek kada nastupe komplikacije.
Ne govori se bez osnove da je preventicija pola zdravlja. Zbog toga je veoma bitno da redovno proveravate nivo glukoze u krvi, pogotovo ako imate porodičnu istoriju bolesti, višak kilograma ili niste preterano fizički aktivni.

Dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2 – sličnosti i razlike
Dijabetes melituas predstavlja stanje u kojem telo nije u stanju da koristi insulin na pravi način, a koji spada u hormon sa ulogom u pomaganju regulacije šećera u krvi. Uz to, insulin ima ulogu da drži šećer kod kontrolom, što kaskadno dovodi do niza posledica koje mogu biti veoma opasne po zdravlje.
Dijabetes možemo da podelimo na dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2, koji imaju veoma slične siptome, ali su načini na koje se leče različiti.
Dijabetes tip 1: obično počinje iznenada i prisutan je od detinjstva
Dijabetes tip 2: razvija se postepeno, često bez simptoma u početnim fazama, javlja se kako kod dece, tako i kod odraslih, a povezan je sa prekomernom težinom i nezdravim načinom života. Kada je u pitanju ovaj tip dijabetesa, neki od prvih znakova koje ne treba ignorisati su:
- Često mokrenje
- Intenzivna žeđ
- Umor i iscrpljenost
- Zamagljen vid
U slučaju da imate neki od ovih simptoma, savet je da preventivno delujete i redovno proveravate šećer, kako biste na vreme započeli eventualno lečenje.
Ostali tipovi dijabetesa
Pored dijabetesa tipa 1 i 2, postoje još neke forme dijabetesa kao što su gestacijski, latentni, dečiji dijabetes i dijabetes insipidus.
Gestacijski dijabetes
Karakterističan je po tome što se javlja tokom perioda trudnoće, a obično nestaje nakon porođaja. Ipak, potrebno ga je lečiti kako ne bi napravio potencijalne komplikacije koje mogu biti ozbiljne, kako za majku, tako I za dete. Zbog toga se kao deo rutinske kontrole tokom trudnoće radi OGTT iliti test opterećenja glukozom.
Latentni dijabetes
Predstavlja stanje u kom je nivo šečera u krvi viši od uobičajenog, ali s druge strane ipak nije dovoljno visok da bi se dijagnostifikovao dijabetes. Osobe koje imaju latentni dijabetes imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, te uz blagovremeno reagovanje, kontrolu šećera i promenu životnih navika može značajno da se utiče i smanji rizik da dijabetes iz latentnog pređe u oblik dijabetesa tipa 2.
Dijabetes kod dece
Dijabetes tip 1 je najčešći oblik dijabetesa kod mlađih osoba Dečiji dijabetes je poslednjih decenija sve češči, zbog toga je veoma bitna odgovarajuća informisanost roditelja kako bi se edukovali o načinu lečenja i adekvatnoj kontroli bolesti, koja uključuje u velikom broju slučajeva, primenu insulinskih injekcija.
Dijabetes insipidus
Spada u veoma retku bolest koja utiče na sposobnost organizma da reguliše nivo tečnosti. Osobe sa ovim tipom dijabetesa često pate od prekomernog mokrenja i žeđi, ali za razliku od dijabetesa melitusa, nema poremećaja u nivou glukoze i obično se leči lekovima koji deluju na kontrolu nivoa tečnosti u organizmu.
Ishrana kod dijabetesa – da bolest bude pod kontrolom
Jedna od najznačajnijih životnih navika koje je potrebno promeniti nakon dijagnostifikovanog dijabetesa ili povećanog rizika od njega jeste adekvatna ishrana.
Kako bi bolest bila pod kontrolom, osobe sa dijabetesom treba da se fokusiraju na:
- Niskokaloričnu ishranu: Smanjenje telesne mase pomaže u boljoj kontrolisanoj proizvodnji insulina.
- Povećanje unosa vlakana: Vlakna pomažu u kontroli nivoa šećera u krvi.
- Zdrave masti i proteine: Izbegavajte visokokalorične prerađene namirnice i fokusirajte se na voće, povrće, integralne žitarice i nemasne proteine.
Preporučuje se da osobe sa dijabetesom izbegavaju visokokalorične grickalice i brzu hranu, jer one mogu da dovedu do naglog porasta nivoa glukoze u krvi.

Savremene terapije – korak napred, ali jesu li i rešenje?
Svedoci smo vremena u kojem nauka i tehnologija napreduju vrtoglavom brzinom. Medicina se iz dana u dan može pohvaliti otkrićem i patentiranjem novih lekova, ali da li savremene terapije mogu da deluju protiv dijabetesa?
Kada pominjemo lekove za dijabetes, savremene terapije obuhvataju one koji ne samo da regulišu nivo šećera u telu, već i pomažu u gubitku kilograma.
Tu pre svega govorimo o savremenim terapijama koje se stručno nazivaju GLP-1 analozi, SGLT2 inhibitori i druge.
Neki od inovativnih lekova za dijabetes uključuju lekove koji poboljšavaju efikasnost insulina, kao i one koji pomažu u kontroli nivoa glukoze u krvi bez povećanja telesne mase. Ovi lekovi često dolaze u obliku injekcija ili oralnih tretmana, i mogu značajno poboljšati kvalitet života osoba sa dijabetesom.
Međutim, iako savremeni lekovi mogu značajno da poboljšaju kontrolu dijabetesa, nijedan lek ne može da pomogne u potpunosti, ako se ne potrudimo i ne pokušamo da promenimo svakodnevne životne navike.
Male promene – veliki rezultati
Iako na prvi pogled izgleda beznačajno – svakodnevni mali koraci na cilju predstavljaju pređene kilometre. I tada znate da je vredelo, ali niko ne govori da je lako. Često nije, ali jaka volja i podrška voljenih da istrajete, mogu da pomere planine.
Ne treba početi prvi dan sa radikalnim stvarima, te pokušavajte da za dan pretrčite maraton ili da izbacite sve slatkiše iz kuće.
U slučaju da imate povećan rizik od dijabetesa ili vam je dijagnostifikovan isti, za početak možete da:
- Prošetate 20 minuta posle večere
- Zamenite gazirana pića vodom s limunom
- Uvedete bar jedno povrće više dnevno
- Spavate 7-8 sati – jer san utiče na hormone gladi
- Naučite da sebi kažete „dosta“ – i da to bude dovoljno
Ishrana za dijabetes je ključna u kontroli bolesti. Zdrave navike kao što su povećanje unosa vlakana, smanjenje kalorijskog unosa i izbegavanje prerađenih namirnica mogu značajno da smanje rizik od komplikacija.
Gojaznost i dijabetes u Srbiji -stanje o kojem se ćuti
U Srbiji, broj ljudi koji se suočavaju sa gojaznošću i dijabetesom tipa 2 kontinuirano raste.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, skoro 60% odraslog stanovništva ima problema sa prekomernom telesnom težinom, a oko 700 hiljada ljudi živi sa dijabetesom.

Ovi podaci, osim što zabrinjavaju, jasno pokazuju da se upalio alarm i crvena lampica, kao i da moramo da hitno reagujemo na nacionalnom nivou, ali i na ličnom nivou kao pojedinici.
Ono što svako od nas može da učini jeste podizanje svesti o pravilnoj ishrani, redovnoj fizičkoj aktivnosti, preventivnim pregledima i o zdravom životu kako bi se ovom rastućem trendu pokušalo stati na put, a životi pojedinaca koji boluju od dijabetesa bili lakši i ispunjeniji.
Uloga farmaceutskih kompanija u brizi o zdravlju građana Srbije
Farmaceutske kompanije koje posluju u Srbiji igraju važnu ulogu u podršci zdravstvenom sistemu, posebno u borbi protiv hroničnih bolesti kao što su gojaznost i dijabetes.
Kroz istraživanja, razvoj inovativnih terapija i edukativne inicijative, ove kompanije direktno utiču na poboljšanje kvaliteta života pacijenata.
Jedna od kompanija koja već decenijama doprinosi zdravlju i dobrobiti građana Srbije je Galenika, poznata po svojoj dugogodišnjoj tradiciji, inovativnim rešenjima i aktivnoj brizi o zajednici.
Prevencija i lečenje – zajedno možemo sve
Nijadna priča osoba koje boluju od dijabetesa nije laka i nije ista. Ipak, sve one imaju nešto zajedničko – onoga dana kada su oboleli odlučili da ustanu i da preuzmu kontrolu, sve se promenilo. Ne preko noći, ali jeste – dan po dan.
Kao društvo, moramo da govorimo na sav glas o prevenciji, čak i s više pažnje nego o lečenju. Treba nam podrška u školama, na poslu, u medijima.
Treba nam empatija umesto osude. Jer gojaznost i dijabetes nisu rezultat slabosti, već često kombinacija genetike, okruženja i modernog načina života.
Gestacijski dijabetes, kao i dijabetes kod dece, takođe su problemi koji zahtevaju veću pažnju i razumevanje. Uz znanje, volju i sistemsku podršku – možemo mnogo. Možemo sprečiti. Možemo kontrolisati. Možemo živeti kvalitetno.
Ukoliko vam je ovaj tekst bio koristan – podelite ga s nekim kome može da pomogne. Ponekad jedan razgovor menja sve.
Autor: Tamara Kaplarević
